Banana Banana

Bosna mi postaje sve bliza a ne micem se vec godinama iz Amerike. Tu i tamo odem malo sjevernije na neku planinu da se nadisem gorskog crnogoricnog zraka ili nagledam behara kojeg ima proljecem vec u Dzordziji. Ali trapava, korumpirana, bezglava i ostrascena Bosna je dosla na Zapad, napokon je brdo doslo Muhamedu. Prvo na poslu mi jutros pajdo pokusava gurati muda pod bubrege i moliti me da ga pustim na nevidjeno, i handri ne samo mene nego cijeli tim, da bi na kraju kao volu mu grubo morao reci da drzi distancu i pase travu dok ne ocisti bubrege i mozak od sranja koje mu se nakupilo u glavi. Onda na scenu stupam sam sa vlastitim nemarom i ljenoscu jer jos uvijek nekim danima radim od kuce, serviram si muziku i sah i par sati postanem profesionalni sportista te intelektualne igre. Popijem po usima ko i inace. Onda me vabi moj pederski sef koji vec godinama tura LGBTQIABCDmackaprede agendu po firmi sa vrlo slicnim scenariom kao jutrosnjim samo sto je u ovom on incijator gomile proljeva koji trebe da se saspe na sve nas ostale da bi on ispao dobar i fin pred tamo nekim uglednim ljudima (citaj bogatunima) i pitam ga sta bolan radis ta sranja. “I just wanted to do some damage control” govori tiho i samo sto ne jeca jer vidi da je prokuzen i da mi je pao mrak na oci. U covjeku je skoro dva metra a jos nije razvio ni kicmu ni par dobrih muda. Ode i vrati se nakon par sati, naso saveznika i onako ladno mu velim, ok bruda, ako tebi pase vanago evo bice tako. Nije tesko presuti iz supljeg u prazno. Nakon posla izadjem u lov da skupim sta bobicastih plodova i vitalnih energenata. Sat vremena sam u shaci meljao pedeset dolara dok nisam uspio da ih potrosim. Na prvu pumpu samo sta sam stao radnica zakljucava mi vrata pred nosom. Pride tu je poplavilo pola puta na prilazu. Zaobidjem mocvaru i krenem na drugu pumpu par minuta dalje, kod te saboracjka, nakupilo se murije, svijetli ko za Bozic, zaobidjem taj dzumbus, kontam ima jedna par blokova dalje. Skrenem u ljevu da se shaltam ljevo kad na desnoj jeftinije gorivo. Zajeb, kontam odoh produzit pa cu napraviti krug. U produzetku vidim cetvrtu pumpu, na njoj gorivo jos jefitinije, smijem se u sebi, vidi srece u nesreci, ustedicu koji dolar. Udjem, dobar dan, dobar dan, dvije kutije cigara i dvajs pet na broj pet. “My system is down” kaze mali debeljko. “What's down?” necu da vjerujem, tragedija, propitkujem. “Yeah, I can't sell you gas, system is down”. “Thank you” i preko vrata. Izgleda da cu ustediti svih pedeset dolara veceras. Napravim onaj djir i vracam se na onu sta sam htio da se saltam ljevo, fino uprakiram, pumpa broj deset, provjerim za svaki slucaj. Unutra trazim dvije kutije cigara i dvajs pet na broj deset. Kad lik, velicinie ko dva debeljka sa benzinske broj cetiri, i ka'e “Sir, are you sure it is number 10” i gleda kroz vrata. U glavi “motherfucker, yes, it is number 1o” na glas “Yes, sir I am sure it is number 10.” “It looks like somebodey already pre-paid on number ten” vidim lik ne zna kako da ukine tu transakciju i samo me gleda. Ka’em ok odoh preparkirati i pokupim se s te pumpe. Tri cetiri bloka nize uletim na petu benzinsku, tamo odma na pumpama zaljepili znak “Sorry, our system is down”. What the fuck jebeni fuck!?!? U kakav sam rabbit hole upao? Kakva je ovo zavjera? Koliko ce mi peptobanki trebati da kupim Teslu ili mali Leaf ili Shevroletove Iskre? Fuck! Uzmicem sve vise prema predgradju dje sam nekada zivio, ima jos benzinskih i napokon uljecem u plazu dje je odma do pumpe i bosanska prodavnica evropske hrane, pecene janjetine i cevapa i na toj benzinskoj mi ljepa preljepa azijatkinja proda dvije kutije cigara i dvajs pet dolara benzina. Na izlasku sam hraknuo i pogodio neku malu lokvicu, heck yeah! U voznji prema jazbini vidim da preuredjuju zubarsku ordinaiciju, izvukli svakakvu skalameriju, dovuklu veliki kontejner i zaljepili veliki bijeli znak sa crveno crnim slovima ” NEW LIQUOR STORE COMING SOON”.

I tako je sedmi juli dvije hiljde dvadeset i druge za mene dan kada je Amerika umrla. Nek joj je lahka zemlja. Kad se sve izdrnda i odvije onaj ko spomene da su Sjedinjene Americke Drzave postojale bice proglasen heretikom i teoreticarem zavjera.

7 komentara

  1. Ovako sve češće pričaju i za Kanadu i Australiju.

    Teško da ćeš biti proglašen teoretičarem zavjere, jer kao, zar je ta SAD ikad bila (?!). Vjerovatnije je da će to postati Sjedinjene Meksičke Države

    Zapadna Evropa se još kao drži, ali to je više zbog utegnutih društava koja čine pojedinci naviknuti na rad i preciznost, nego zbog državnih sistema (čije se politike raspadaju). Inercija je jaka sila i drlja na perpetuum mobile izvjesno vrijeme.
    A te ozbiljne raspukline ne vide samo oni naši što iseljavaju u novi život, a nisu doživjeli (budimo iskreni, nisu vidjeli ni kao turisti propisno) kako je to ferceralo prije svega nekoliko godina, pa da kompariraju.

    Obični Pariz; Pariz iz metroa, sa pijaca i ulica onih departmana nešto udaljenijih od Šanzelizea je 2019. meni počeo neodoljivo ličiti na Kairo iz zadnjih dana Mubarakove vlasti. Zapušten grad, zapušteni i bezvoljni ljudi; sređivanje nekih poluilegalnih i ilegalnih poslova na svakom ćošku, bjelačka populacija koja počinje živjeti segregativni košmar nacija koje je onomad držala koloniziranim, a onda “privlačila” u zadnjih 150 godina da obavlja poslove koje niko neće, dobije porciju najlošijeg mogućeg obrazovanja, puni zatvore, pa kad više prostora nema, čitave blokove pretvara u zatvore.

    Elem, Bosna stoji kako stoji, stamena u nepromjenjivosti😊

    1. Došlo vrijeme da se razvijeni svijet raspe u komade. Jest šta spominješ propast je počela već godinama unazad. A sa sadašnjim idiotima po državnim institucijama to se samo ubrzalo i dok sam zadnjih par godina gledao taj krah jučer me je udarilo drito među oči. A Bosna, eeee, mi smo centar svijeta i metafizika, vazdan će je biti <3

Komentariši