dobitak
aha! Dobijem salamu kaže “You hɑve won ɑ DeWɑlt Wet Dry Vɑcuum”. Ima sve da blista 😁
aha! Dobijem salamu kaže “You hɑve won ɑ DeWɑlt Wet Dry Vɑcuum”. Ima sve da blista 😁
Sinoc sam sjedio na fotelji, jeo slani griz i razmisljao kako ce mi to biti zadnji obrok i onda cu da se ubijem. Griz je bio dosta trvd, dodo sam ujutru u njega chia sjemenke pa se stvrdnuo tokom dana. Spor obrok za pojest. Narocito za nekog kome se i ne živi, haha. U to…
Sretan vam 8 mart 🌷
svima bi vam dao ovo viška opijata, ma ništa vam ne bi smetalo, kamoli trebalo. Ne bi se ni do dm, cm, frizera ni mogli odfurat. A ako bi, samo bi trpale u korpe. Samo laganini 🙂
BiH. Yeah.
Nekad ranije u mladjahnim danima sam znao postiti 24 sata, samo od zraka i zaliha u tijelu zivio. Sto bi vrijeme vise prolazilo bivalo bi lakse da bi na kraju zapravo osjetio navalu energije. Ciscenje od hemije, gomile lijekova koje sam u sebe natovario u zadnjih godinu dana je drugacije pa cak i bolnije. Jutros…
odijel sa cvijecem i krenem, voli me ne voli me, i onda uzbudjeno istrcim van. Sretno Valentinovo!!! <3
gledali smo skalp glava krovova kuca rascvijetalih krošanja u stomaku grč u kičmi poplave hormona u vremenu, času tom još uvijek hodam svijetom, robujem sjećanjima ugraviranim u tijelo
gluho doba <bjese neki bend nekad cinimise> noci. Samo probisvjeti i narkomani po pustim ulicama. Tako se njezni, u bolubi želji. Izgubljeni. Poremetiše mi dozu. NeJma veze, jutro je na pomolu. Nora Džons me još uvijek liječi. Osho veli ko živi život sada punim ućima nike mu potrebna joga. Znao sam, pećinski ljudi su moj…
Noc. Drumovi ispred nas. Drndamo nedje na domaka Majamija. Lidokekn flaster na nozi, oksikodon i paracetamol se rastapaju u stomaku. Još jedan izazov prihvaćen. Agorafobija ostaje iza leđa. Mirim se da je detoks otisao u kurac. Dobro je. JC-a sam otkanto. Čim mi se javi nešta me zabolim Lesson learned.
ako je čovjek uglavnom voda onda sto vise vode pije to je veći čovjek.
oba puta s u riheb nosio ovu knjogu koju u godinama njue ejga i prpčitah ko što se čitaju detardženti u hali, onako laganini. Prvi riheb nisam je ni dotalnuo, sad zadnji put kad sam u rihebu bio poceo je citati kad sam kriziro i ko lud se vrtio po krevetu i hodao ko bez…
Gradim energiju da se vratim na posao a u isto vrijeme izgleda da bi mogla biti i invalidska penzija. Nadam se da ce pobijediti zdravlje pa da budem produktivan. Kako bog, sudbina, duboke mislinodluce neka bude. Jice sam nakon vise od osam mjeseci mogao otici do prijayelja i posjediti normalno trideset minuta. Hvala sedativima. Nekome…
hearts and hugs, stars and smiles, good friends, mothers and fathers, honest loving passerbys, wise old man, gentle magic women, rehab bodies who wake me, shun me, tolerate me, educate me, teach me we're all one bit a spice apart, sunflowers on giner's croc shoes, word of the day, Blake laying for days as lizard…
budi uz mene ne treba mi savijet ne treba mi ni topla riječ sada samo me uzmi u tople ruke, prigli na prsa i čuvaj me dok plačem dok iz mene izlazi sva bol, i strahovi, beznadežnost budi mi blizu kao što je molitva najbliža srcu tu gdje su se skupljale godine ovog svijeta tu…
Doselili su negdje sa sjevera, polugoli, blijedi od ozeblig sunca i jesenjih kiša, mladi, ona s dugom kosom do guzova, on s neobrijanim pubertetskim brkovima. Još uvijek im imena ne znam ali su mi dragi sa svojim pitomim očima, ritmom mladih odgovornošću posvećene sebi, mirisom trave i damarima bassa iz njihovig stana. U taj kvadrant…
totalno suprotno od mog nicka odje, uvijek sam se dizo malim stvarima tipa pogledam u nebo dobar, il vidim kakvo zensko super odma ne treba puno. Onda dodje neka faza dje te tzv obicne stvari odu nedje u pozadinu i sejtan dodje sa crnim mislima i godine s bolovima naplacuju neke mladalacke besmislice pa se…
Radim EMDR s psihologom i žena me time baci u neke pedjele mozga pa danas mi se sviđa sve oko mene i bez obzira na bol guram dalje. Et, da zpišem i nešta ljepo nakon brda crnjaka. I šta bi jedna likčina iz support group rekla: keep on keeping on 🙂
Dzamajka men mi sjedi na pepeljari svaki put kad je izvadim iz ormara. Kao prestajem ponovo pustiti svako sat vremena, pa sve uredno spremim dalje od sebe. I onda u svoj silnoj radosti zivota opet se okrenem cigaretama koje mi zapravo i stvaraju jos bolje bolesno stanje. I tako u krug. Otvorim porno stranicu nakon…
Ovo je za svu đecu, za sve koji nam odlaze prije svog vremena ili na vrijeme, a i za ono dijete u nama, koje smo (zap)ostavili ili zaboravili ❤️ https://youtu.be/WiBlfFIFCk8?si=F-ZyXpB8a2fdF5F4
Šunja se sunce lagano, iza sivih oblaka, iza gustih krošanja, sigurno, kao ja, tren po tren, dah za dah, u svakom – smiraj.
Izađem s psihijatrije, napunim telefon a na spotify appu odnekud Sucidial Tendencies, haha, Join The Army, prvi put slušam pjesmu.
Isprepadoh sve na mrtvo ime da cu umrijeti. Nakon klinicke smrti i spiznaje atoma i granula od kojih tijelo je sačinjeno ne uvidjeh ništa opipljivo, ni smisleni, ni voljeno. I tako već mjesecima trauma traje. Nalazi dolaze okej a jos uvijek bolujem. Sta god, nemam više toplih hrabrih ušiju i ruku da me uzmu i…
Svijet, cijeli, je na tebi oslikan Iz izvorne tame svijetlis da bi podrzala manifestacije zelja U momentu kada zemlja povuce tijelo sebi, i dah se odvoji od uma Vidjeh te po prvi put, kako u rijeci da pretocim? Hiljade ruku u istom ritmu pljescu, hiljade glava u istom ritmu klimaju, kako gore – tako dole,…
Ne mogu se preopznati. Dvadesetak kilometara preci autom je postala borba. Okrenuh se na pola puta i ciku. Moram opisivati dozivljaj na plazi. Fuck. Valja doci do plaze. Dnevna soba. Veliki TV, na njemu Hallmark film, neko bozicno sranje, ali Hallmarku je odobreno da ima bilo koje sranje jer svaki kraj je happy end i…
U hladnom znoju na hladnom podu, iako blažen, ali emotivno vezan, odlučih da živim, naizgled hiljade jada me spopadoše. Godinama baždarih snage, volju, analizu, a padoh u ambis bezdušnosti misleći sve je okej uvijek i svuda. Međutim, nespreman na priznanje da brinem i (volim?) cijela situacija me još uvijek kao na bungee užetu baca i…
Kako sam pisao o Dzesiki i sebi kao mrtvacu, pokosi me zaoprave raspad u elementarne čestice. Nikako da povratim u jednu formu, posvuda na sve strane na svim nivoima ali neugodno. Bmt
Uvijek sam imao nekoliko dobrih drugara koji bi me posjetili i zapalili svijeću na grobu, zasadili cvijeće da otjeraju uspavani smrad čamotinje i dozovu pčele da me zujanjem krila iz vrtloga svijesti izbavljaju. Prije neki dan je Džesika, oko plavih očiju stavila plavo i plavu kosu pustila da se vijori na vjetru. Ona u grudima…
Decade or so ago, “reality” became so thin to the point of being sent into millions parcels of oblivion. In order to sustain itself it brought information age to keep the minds engaged and bodies enslaved in meaningless dreams. Whenever the moment comes that heart and lungs are on the brink of breaking apart, the…
Where's the love you've been lookin’ for little fella? The piece, peace, of ye heart? Where are the bits, the sparks, filaments of eternal heart, undying soul? Hold me warmly, and hold me tight, for anything but peace resides in this mind, this ravaged body. Terror and fear cross all the roads, make all the…
Bosna mi postaje sve bliza a ne micem se vec godinama iz Amerike. Tu i tamo odem malo sjevernije na neku planinu da se nadisem gorskog crnogoricnog zraka ili nagledam behara kojeg ima proljecem vec u Dzordziji. Ali trapava, korumpirana, bezglava i ostrascena Bosna je dosla na Zapad, napokon je brdo doslo Muhamedu. Prvo na…
Ličim na ćaleta, kojeg već dugo nema. Svuda me prati, u meni. Pokreti ruku, razmak ramena, rastrojenost uma, mir tokom oblačnih i kišnih dana. Nekad se toliko potsjetim na njega da me stegne sve u stomaku, skupi se bol u grudima i oči puštaju vodu. Slinavko. Čak mi se i usne saviju kao i njegove…
humans are inherently stupid. born out of darkness hopping right back into different kind of darkness. oblivious to our joyous nature we are propelled to commit missing the target of life at every step we take and corner we turn. there is not one single human I've encountered in these forty plus years that has…
https://escapingmasspsychosis.substack.com/p/are-you-a-machine?s=r
That wobbly fluff of joy is Dorothy coming down the trail dancing and swaying left and right. She could be my older sista but when speaking sounds like an elementary school girl. It appears she is petrified when standing still. As soon as put in motion she is liberated of wittnessing eyes; free to roam…